Igra, zabava i dokolica

Dječje igre i zabave svugdje i oduvijek su bile slične, no zasigurno su postojale razlike među staležima koje su se najviše očitovale u materijalu upotrijebljenom za izradu igračaka.
Sačuvane su tri keramičke zviždaljke – dva pijetla i donji dio ženske figure. Kod svih se na dnu nalazi rupica koja u unutrašnjosti završava stožasto tvoreći prostor za emisiju zvuka, i u vezi je sa zakošenim „zarezom“ koji se nalazi na dnu baze. (Sl. 52.)
Praporci pripadaju u grupu instrumenata, a koristili su se kao raznovrsne igračke, mogli su ukrašavati odjeću zabavljača, a u posebnim prigodama ukrašavali su odjeću bogatijih. Također su bili sastavni dio konjske opreme, ogrlica za pse, ovratnika ptica grabežljivica (sokola) koje su korištene u lovu. Pojavljuju se od 13. stoljeća. Najčešće su se izrađivali od bakrene legure koja je bila najpogodnija za oblik, čvrstoću i boju zvuka praporca. (Sl. 53.)
Mnogobrojne igre pa i oblici igračaka protežu se ponekad s manjim izmjenama i do današnjih dana. Takav je primjer i igra mlin (mice, trilja). (Sl. 54.)
Bez obzira na razne zabrane, kockanje je bilo omiljena razbibriga. Poradi velikih uloga, sklonostima riziku i agresivnim reakcijama pri negativnom ishodu igre (naravno onih koji su gubili), svjetovne i crkvene vlasti raznim propisima i kaznama branile su ne samo igru, nego i gledanje kockanja.
Nalaz kockica nije neuobičajen u slojevima od 12. do 16. stoljeća. Najčešće su rađene od kosti jer je kost kao materijal bila lako dostupna. Srednjovjekovni je običaj bio, karakterističan i za kasnija razdoblja, da je zbroj nasuprotnih stranica sedam, iako ima i odstupanja. (Sl. 53.)

* * *

O igrama i zabavama istarskog stanovništva tijekom 17. i 18. stoljeća sačuvani su i arhivski podaci. Spominju se ples oko crkava i mlinova, skakanje oko krijesova na Ivanje i razne igre.
Održavali su se i sajmovi („Subottina“ u Buzetu od 16. stoljeća) na kojima se gatalo iz dlana.

Uživanje u duhanu

Duhan je u Veneciji zabilježen u prvoj polovici 17. stoljeća, odakle se proširio i u Istru. U arhivskim dokumentima sačuvani su podaci o krijumčarenju i sadnji duhana u mletačkoj Istri iz 18. stoljeća. Krijumčarilo se istim putevima kojima i sol. Kao glavna stovarišta navode se Rovinj (Rovinjci s bracerama prijevoznici - krijumčari), Vrsar, Rabac i Plomin. Središta sadnje i preprodaje bili su privatni feudalni posjedi, otkuda je vožen prema austrijskoj Istri.
Europska proizvodnja lulica započela je u Engleskoj oko1570. godine. Muzejski primjeri najvećim su dijelom od keramike (ima ih i porculanskih) i pripadaju tzv. istočnom, mediteranskom tipu većinom rađenom u kalupu. (Sl. 55.)

Oprema jahača i konja

U opravu jahača ubrajamo ostrugu koja je predstavljala statusni simbol, a mogla je biti ukrašena ili pozlaćena. Ostruge iz 15. stoljeća s dugim trnom i s kotačićem bile su manje bolne za životinju jer se kotačić okretao i sprječavao oštri udarac koji je mogla prouzročiti ostruga s trnom piramidalnog vrška, kakve su upotrebljavane u 12. stoljeću.
Iz teksta pulskog Statuta iščitava se da su na dan Sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, u gradu održavane konjske trke s najmanje četirima konjima. Iz 18. stoljeća ostali su zabilježeni podaci o viteškom turniru „Giostra di Parenzo“, podaci o trci na prstenac u Barbanu i u Svetvinčentu. (Sl. 56.)